Parkinsonova bolest je neurološki poremećaj uzrokovan progresivnim gubitkom živčanih stanica u mozgu. Bolest karakteriziraju karakteristični simptomi, uključujući:
Tremor: drhtanje šake, ruke ili noge jedan je od najpoznatijih simptoma Parkinsonove bolesti. Tremor često počinje s jedne strane, kasnije u tijeku bolesti obično su zahvaćene obje strane tijela. Ovaj se tremor često javlja u mirovanju i može nestati pokretom.
Ukočenost: oboljeli od Parkinsonove bolesti često pate od ukočenosti mišića (ukočenosti), što može otežati izvođenje jednostavnih pokreta.
Sporost pokreta: Parkinsonova bolest može utjecati na sposobnost brzog i tečnog izvođenja pokreta (akinezija ili hipokinezija). To može otežati jednostavne zadatke poput oblačenja ili hodanja. Hod je opisan kao mali koraci.
Posturalna nestabilnost: Parkinsonova bolest može uzrokovati da pacijenti imaju poteškoća u održavanju ravnoteže i mogu pasti (posturalna nestabilnost).
Gubitak njuha: Mnogi ljudi s Parkinsonovom bolešću doživljavaju gubitak osjeta njuha.
Također postoje znakovi i rani simptomi koji mogu ukazivati na nadolazeću Parkinsonovu bolest, poput sve sporije pokretljivosti, promjena u osjetu mirisa ili poremećaja spavanja u kombinaciji s noćnom hipermobilnošću.
Uzrok Parkinsonove bolesti uključuje gubitak živčanih stanica u mozgu - u takozvanoj supstanci nigra - koje proizvode dopamin, što dovodi do poremećaja u prijenosu signala u mozgu.
Vjeruje se da i genetski i okolišni čimbenici igraju ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti.
Dijagnoza Parkinsonove bolesti prvenstveno se temelji na fizičkom pregledu i procjeni simptoma.
Osim toga, radiološko snimanje se provodi pomoću MRI mozga, ali prije svega kako bi se isključili drugi uzroci.
PET i SPECT pregledi također su važan dio dijagnostike Parkinsonove bolesti. Ovim postupcima mogu se otkriti promjene na mozgu u ranoj fazi, što može pridonijeti točnijoj dijagnozi i učinkovitijem planu liječenja. Slabo radioaktivna tvar se ubrizgava u krvotok, koja se nakuplja u mozgu i zatim postaje vidljiva pomoću posebnih kamera. Na primjer, može se ispitati distribucija i aktivnost neurotransmitera kao što su dopamin i serotonin u mozgu. PET i SPECT pregledi stoga su vrijedni alati u dijagnostici i terapiji Parkinsonove bolesti.
Međutim, postoje i nova dostignuća u dijagnostici Parkinsonove bolesti, poput dijagnostike likvora s biomarkerima, što bi moglo omogućiti raniju dijagnozu. Ova opcija istraživanja trenutno se istražuje i još nije dostupna.
Tiječenje Parkinsonove bolesti ima za cilj ublažiti simptome i usporiti napredovanje bolesti. To uključuje lijekove koji povećavaju opskrbu dopamina u mozgu i fizikalnu terapiju. U težim slučajevima može se razmotriti i operacija ugradnje srčanog stimulatora u mozak.
Opće mjere koje mogu pomoći osobama s Parkinsonovom bolešću uključuju tjelovježbu, osobito tai chi i jogu, zdravu prehranu i dovoljno sna. Također je važno zadržati pozitivan stav i tražiti podršku obitelji i prijatelja.
Sve u svemu, Parkinsonova bolest je složena bolest koja zahtijeva mnogo razumijevanja i podrške. Rana dijagnoza i dijagnoza prilagođena pojedinačnom slučaju
Koordinirana terapija može pomoći oboljelima da nastave voditi ispunjen život.
Nadamo se da vam je ovaj članak omogućio bolje razumijevanje bolesti i mogućnosti liječenja. U konačnici, međutim, i dalje je važno da se oboljeli i njihove obitelji obrate iskusnim stručnjacima kako bi dobili najbolju moguću skrb.
Vaša neurološka praksa,
NEUROLOGIE GALLUSWARTE